U 90. godini života zauvijek nas je napustila Gabi Novak, jedna od najsuptilnijih i najvoljenijih glasova hrvatske glazbe, potvrdila je Hrvatska glazbena unija. Odlazak ove iznimne umjetnice ostavlja duboku tišinu – onu koju mogu ispuniti samo njezine pjesme i uspomene koje nosimo u srcima.
Rođena 8. srpnja 1936. u Berlinu, djetinjstvo je provela između užurbanih ulica Berlina i sunčanih krajolika Hvara, no svoju duhovnu i umjetničku domovinu pronašla je u Zagrebu. Tamo je završila Školu za primijenjenu umjetnost, a prvi put se izrazila kao crtačica u legendarnom Studiju za crtani film Zagreb filma. Ubrzo ju je pronašla glazba i ništa više nije bilo isto. Od prvog javnog nastupa 1958. u Ljubljani, Gabi je kročila putem kojim se rijetki usude, stazom istine, emocije i elegancije. Njezin glas, topao i jasan, nosio je u sebi šapat šansone, ritam jazza, snagu popa i neugaslu nježnost ljubavi koja se prožimala i u njenim nezaboravnim izvedbama kajkavskih popevki bilo da se radilo o ljubavi prema rodnom kraju ili veličanju naše tradicije i kulture. Bila je više od pjevačice, bila je tihi pripovjedač svakodnevice, žena koja je znala otpjevati bol jednako uvjerljivo kao i sreću.
“Zbogom”, “Pamtim samo sretne dane”, “Nada”, “Što je ljubav” nisu bile samo pjesme, već dijelovi života mnogih. Zajedno sa svojim suprugom, kantautorskom legendom Arsenom Dedićem, stvarala je glazbene dragulje, a njihova ljubav pretočena u note ostaje trajno svjedočanstvo o snazi umjetničkog i ljudskog zajedništva. U posljednjim godinama života, pozornicu je dijelila i sa sinom, vrhunskim jazz glazbenikom Matijom Dedićem, čime je glazbeni trag njezine obitelji postao još dublji i bolniji u svjetlu njegove nedavne smrti.
Posebno mjesto u njezinoj karijeri zauzimala je i dugogodišnja suradnja s Radijom Kaj. Nastupala je na brojnim koncertima, osobito u dvorani Vatroslava Lisinskog poput koncerta „Kajkavci u Lisinkom“ i „Popevke Zagrebu“. Te su večeri ostale urezane u pamćenje publike kao trenuci čiste emocije i topline, upravo onakvi kakva je bila i sama Gabi. Također, nemjerljiv doprinos glazbi dala je i na Festivalu kajkavski popevki u Krapini. Za svoj umjetnički doprinos primila je brojne nagrade, uključujući Porin za životno djelo 2006. godine. No najveće priznanje bila je i ostaje ljubav publike – ona tiha, trajna i zahvalna.
Gabi Novak nije bila glas koji se zaboravlja.