Od velikih muzejskih projekata i međunarodne suradnje do novih načina predstavljanja kulturne baštine – profesionalni put Goranke Horjan obilježili su brojni izazovi, promjene i susreti koji su oblikovali njezin pogled na muzejsku struku. Nakon vođenja Muzeja Hrvatskog zagorja i Etnografskog muzeja u Zagrebu te rada u Ministarstvu kulture, od svibnja 2023. godine na čelu je Dvora Trakošćan. Jedan od najprepoznatljivijih hrvatskih dvoraca pod njezinim vodstvom dobiva nove sadržaje i otvara prostor za drukčije interpretacije prošlosti, međunarodnu suradnju i susrete s publikom svih generacija. O profesionalnim iskustvima, izazovima upravljanja nacionalnom baštinom, ali i životu izvan muzeja govorila je u emisiji U prvom planu Radija Kaj.
Muzejska struka kao poslanje, a ne samo posao
Interes za kulturu pokazivala je još od mladosti, a obrazovala se i u tadašnjem Obrazovnom centru za kulturu i umjetnost, diplomirala povijest umjetnosti te engleski jezik i književnost, a doktorirala na području informacijskih i komunikacijskih znanosti. Smatra da su upravo obrazovanje, poznavanje jezika i međunarodna suradnja važni za rad u muzejskoj struci. Dodala je kako ozbiljan rad u kulturi podrazumijeva stalno praćenje onoga što se događa u svijetu i razmjenu iskustava s kolegama.
– Smatram da ozbiljno ne možete raditi svoj posao bez da ste svjesni onoga što se događa u svijetu, zapravo učite od drugih kolega, također surađujete s njima i upravo se u tom zajedničkom partnerstvu često iznalaze i najbolji programi i rješenja, rekla je Horjan.
Posebno joj je ostala u sjećanju misao bivšeg mentora i profesora muzeologije Tomislava Šove, koji je muzealstvo opisao kao poslanje.
– Lijepo je rekao moj bivši mentor i profesor na fakultetu, profesor muzeologije i naš poznati heraldik Tomislav Šova, da biti muzealac nije zapravo posao. Biti muzealac nije posao, nego je to poslanje. Vi se zapravo morate predati svom poslu i taj posao i ta baština vas ponesu, istaknula je.
Veliki projekti najveća su profesionalna motivacija
Tijekom karijere Goranka Horjan vodila je Muzej Hrvatskog zagorja i Etnografski muzej u Zagrebu, a obnašala je i dužnost pomoćnice ministra kulture za međunarodnu kulturnu suradnju. Među projektima koji su je posebno obilježili izdvaja Muzej krapinskih neandertalaca, obnovu Velikog Tabora i radove u Etnografskom muzeju.
– Uvijek vas zapravo najviše motiviraju veliki projekti. Dakle, ondje gdje zaista snažno vidite nekakav pomak, gdje ste uspjeli zapravo neke stvari pomaknuti s mrtve točke, istaknula je.
Prisjetila se kako je projekt Muzeja krapinskih neandertalaca bio zaustavljen u realizaciji, a izazov je bio dovršiti ga uz investiciju znatno veću od prvotno predviđene. U Velikom Taboru pokrenut je restauratorsko-konzervatorski projekt, dok su u Etnografskom muzeju uređeni pročelje i krov te izgrađena čuvaonica.
Važnim smatra i iskustvo rada u Ministarstvu kulture, jer joj je omogućilo da upozna drugu stranu sustava i način na koji se donose odluke o financiranju kulturnih ustanova.
– Mi uvijek kada nešto radimo, apliciramo prema našim osnivačima, javljamo se na natječaje, trebamo podršku i slično, ali ne vidimo kako to zapravo s druge strane izgleda i kako to rješava, recimo, jedan tako posložen administrativni sustav. Mislim da je to zaista bilo važno, poručila je.
Hrvatski muzejski stručnjaci prepoznati su u svijetu
Međunarodno djelovanje važan je dio njezine karijere. Goranka Horjan bila je dva mandata predsjednica Međunarodnog komiteta za muzejski menadžment, a danas je uključena i u rad Međunarodnog savjeta za muzeje – ICOM-a, organizacije koja okuplja nacionalne komitete iz 125 zemalja.
Sudjelovanje u međunarodnim organizacijama, kaže, podrazumijeva mnogo dijaloga i usuglašavanja jer odluke moraju biti primjenjive u različitim dijelovima svijeta.
– Vi morate naći nekakve kompromise između toga da ključne izjave zapravo budu primjenjive u cijelom svijetu i to zahtijeva dosta dijaloga, sporazumijevanja i zapravo truda da bi proizveli nešto što je primjenjivo, od Argentine do Japana, Novog Zelanda, Hrvatske, Kanade i da zapravo u nekoj perspektivi može ući u nacionalno zakonodavstvo, objasnila je.
Kada je riječ o hrvatskim muzejima, zadovoljna je radom domaćih stručnjaka, no upozorava na razlike u financijskim mogućnostima ustanova.
– Mislim da mi možemo biti zadovoljni s radom naših stručnjaka. Zaista mnogi od njih su prepoznati kao iznimno cijenjeni međunarodni stručnjaci. Međutim, moramo isto tako sagledati činjenicu da nije isto s kime i s čime se uspoređujemo, rekla je Horjan.
Kako bi dočarala razliku u mogućnostima, prisjetila se riječi prijatelja Davida Fleminga iz National Museums Liverpool: „Nije isto kada vi za stalni postav imate budžet od sto milijuna eura i kad imate milijun eura.“
Dodaje da muzej danas ne može računati samo na vrijednu zbirku i atraktivan prostor. Potrebni su i dodatni sadržaji koji će zainteresirati publiku.
– Muzej uvijek treba više od toga. Iznimno je važno imati vrijednu zbirku, ali naravno naš slučaj je takav da se morate potruditi, morate imati povremene izložbe, događanja, radionice i sve ono što publika danas očekuje, istaknula je.
Dvor Trakošćan kao poveznica prošlosti i sadašnjosti
Dolaskom na čelo Dvora Trakošćan Goranka Horjan željela je razvijati sadržaje koji će povijesnu baštinu povezati s temama važnima današnjim generacijama. Smatra da dvorac ne bi trebao ostati samo mjesto na kojem se prepričava kako se nekada živjelo, nego prostor koji potiče na razmišljanje i otvara nove dijaloge.
– Ono što mi se čini uvijek nedostaje čak i u mnogim našim muzejima je ta poveznica između onog što čuvamo i onog što poručujemo današnjim generacijama. Dakle, da nekako povežemo tu prošlost sa sadašnjošću, da učinimo te teme zapravo jednom podlogom za promišljanje onoga što radimo, gradimo na iskustvima prošlosti i stvaramo nešto novo, oblikujući sadašnji svijet na jedan prihvatljiv, održiv način, objašnjava.
Takav pristup vidljiv je u izložbama koje su se bavile položajem žena u prošlosti, ugovorenim brakovima, gastronomijom i lovstvom. Horjan ističe kako je važno povijesne pojave promatrati iz različitih kutova, čak i kada je riječ o temama koje su nekada bile tabu ili se danas doživljavaju drukčije.
Takvi sadržaji, kaže, potiču interes posjetitelja, ali i suradnju sa stručnjacima. Uz izložbe, konferencije i edukativne aktivnosti, u Trakošćanu je pokrenuta i izdavačka djelatnost.
– Izdavačka djelatnost je nešto što snažno obilježuje muzejsku struku. Dakle, tu su katalozi koji onda ostaju trajna vrijednost, prevedeni su uglavnom, dakle, o svim tim temama i otvaraju nove mogućnosti sagledavanja, nove mogućnosti proučavanja teme, istaknula je Goranka Horjan.
Međunarodna suradnja dio je identiteta Trakošćana
Izložbe Dvora Trakošćan predstavljene su i izvan Hrvatske, među ostalim u Kini i Portugalu. Horjan smatra da je međunarodna suradnja važna za svaki muzej koji želi razvijati svoje programe i doprijeti do nove publike.
– Svaki ambiciozni muzej u svijetu uspostavlja međunarodnu suradnju. Naravno, uvijek je to možda teže sagledati u jednoj manjoj sredini kao što je ova u kojoj se nalazi Trakošćan, Zagrebu ili drugim gradovima, i naravno u Europi i šire to nitko niti ne spominje kao nekakvu posebnost jer se smatra uobičajenim, kaže Horjan.
Posebno važnom smatra suradnju s kineskim muzejima, s obzirom na interes za hrvatsku kulturu i potencijal kulturnog turizma.
– To je jedno veliko tržište i u smislu kulturnog turizma. Dakle, mi smo ipak zemlja koja veliki svoj prihod očekuje upravo iz turizma. To je publika koja jako cijeni obilazak kulturnih destinacija. Može biti brojna i zaista smatramo da je vrlo uputno otvoriti tu nišu, poručila je.
Dvorac svjetla donosi bajke za sve generacije
Nakon prošlogodišnjeg uspjeha, Dvorac svjetla ponovno je oživio prostor Trakošćana, ovoga puta uz temu svijeta bajki. Ideja je bila povezati svjetlosne instalacije s bajkovitim ambijentom dvorca i potaknuti obitelji na zajednički doživljaj poznatih priča.
– Nekako mi je to povezano i sa samim smještajem, položajem Trakošćana, njegovom, možemo reći, karizmom najbajkovitijeg dvorca. Ali isto tako tu je i zima, tu je onaj ugođaj gdje se moramo smjestiti možda uz kamin, oživjeti neke priče koje smo mi slušali u djetinjstvu i zatim ih prenijeti mlađim pokoljenjima, istaknula je.
Posjetitelje na putu kroz perivoj i prema dvorcu dočekuju motivi iz bajki o Pepeljugi, Ivici i Marici, Snjeguljici i Crvenkapici, ali i likovi iz djela Ivane Brlić-Mažuranić, poput Regoča i Kosjenke. Program uključuje i bajkopričaonicu.
U planu su i novi izložbeni sadržaji. U prosincu se otvara izložba „Zalogaj prošlih stoljeća”, povezana s kuharicom obitelji Drašković iz 19. stoljeća, a početkom sljedeće godine tema gastronomije nastavlja se suradnjom sa Švedskim muzejom hrane.
Dom, putovanja i tradicija izvan profesionalnih obveza
U privatnom životu Goranka Horjan opisuje se kao jednostavna osoba koja voli nove izazove, ljude i upoznavanje novih mjesta. No, posao često zahtijeva i vrijeme izvan radnog mjesta, što se odražava i na obiteljski život. Duhovito je prepričala kako njezin suprug doživljava njezinu svakodnevicu.
– Kaže da ima osjećaj da je naša kuća pod vodom, da se ja jednostavno zadržim u njoj toliko koliko mogu zaroniti, malo proplivati i onda odem dalje, rekla je Horjan.
Umjetnost i baština prisutne su i u njezinu domu. Sa suprugom je nastojala urediti naslijeđeno tradicijsko imanje što vjernije nekadašnjem izgledu, što zahtijeva mnogo truda, ali im predstavlja zadovoljstvo.
Među mjestima koja su je posebno nadahnula izdvaja Mediteran.
– Mediteran je nešto što mi je posebno priraslo srcu. Mi možda nismo ni svjesni koliko je to jedan fantastičan dio svijeta u kojem su niknule zapravo i sve civilizacije. Imamo sreću da i mi pripadamo i zapravo je to okruženje fantastično. Bilo da se radi o Italiji, Grčkoj, našoj zemlji, pa eto ga i ovom dijelu sjeverne Afrike, dodala je.
Uspjeh je voljeti ono što radite
Kada bi mogla nešto poručiti mlađoj sebi na početku karijere, kaže da bi to bilo da odlučnije krene naprijed. Pritom je zahvalna stručnjacima s kojima je imala priliku raditi i od kojih je mnogo naučila.
– Važno je da ste vi zadovoljni, da volite ono što radite jer u protivnom je to zapravo stalni izvor nezadovoljstva. A opet, naravno, svakome je drago da to bude i prepoznato od strane kolega struke, rekla je.
Na pitanje postoji li neka životna odluka koju bi danas promijenila, odgovorila je kratko i jasno:
– Najponosnija sam na to da kada bi me netko pitao da li bi nešto mijenjala, ne bih, kaže Goranka Horjan.
A nakon napornog dana najviše se veseli skladnom domu, vremenu provedenom s ukućanima, dobrom filmu i pripremi jela. Važni su joj i druženje s prijateljima te obiteljski život, u kojem posebno mjesto ima i njihov šesnaestogodišnji pas.
Iako je njezin profesionalni put obilježen velikim projektima, međunarodnim funkcijama i odgovornošću za vrijednu kulturnu baštinu, Goranka Horjan uspjeh vidi i u jednostavnijim stvarima – zadovoljstvu onime što radi, ljudima s kojima surađuje i miru kojem se vraća nakon brojnih poslovnih obveza.